Page 272 - Glasnik slavonskih muzeja br. 7 - 2019. g.
P. 272
Glasnik slavonskih muzeja Broj 7 (62), god. XXX./2019.
Kao što je već spomenuto, jedna od najvećih vljenih pretežito u domaćim i stranim stručnim i
zasluga Jelke Radauš Ribarić i kulminacija njezi- znanstvenim časopisima ili posebnim publikaci-
na rada u Muzeju bila je obnova zgrade Etno- jama.
grafskog muzeja 1972., i izvedba novog stalnog U svojim radovima etnografski materijal vrednuje
postava u čemu je zabilježen i doprinos njezina i prezentira kao kulturno-povijesnu građu.
supruga, akademika Vanje Radauša.
Tumačenju određenih etnoloških pojava pristupa
Njezina suradnja s arhitektom Aleksandrom interdisciplinarno, tragajući za njihovim korijeni-
Freudenreichom rezultirala je prenamjenom ma ili usporedbama u pojedinim kulturnopo-
određenih prostora u zgradi potrebnih za rad vijesnim ili umjetničkim razdobljima. Iako su u
administrativnog i stručnog osoblja i prepara- središtu njezina zanimanja bili tradicijsko odije-
torskih radionica, kao i prostora za povremene vanje i tekstilne izrađevine, u njezinim radovima
izložbe. Usporedno s građevinskim poslovima nalazimo i rasprave o različitim etnološkim tema-
valjalo je voditi brigu o premještanju i čuvanju ma važnim za pravilno vrednovanje hrvatske kul-
cjelokupnog muzejskog fundusa, istodobno turne baštine. Važno je spomenuti što je o nje-
osmisliti novi muzejski postav i pripremiti mate- zinom publicističkom radu zapisala istaknuta
rijal za izlaganje. U svim je poslovima ravnateljica etnologinja Dunja Rihtman-Auguštin: “U radovi-
imala značajnu podršku i pomoć cijelog kolekti- ma i istraživanjima Jelke Radauš Ribarić polazište
va, napose kustosa. Iako je realizacija novog po- je etnološko ali analitički uvidi, hipoteze i zaklju-
stava bila ekipni rad kustosa etnologa i konzer- čci obilato posežu za saznanjima povijesti kulture
vatora, ona se odvijala na temelju idejne konce- i osobito povijesti umjetnosti. Od prof. Gavazzija
pcije i pod stručnim vodstvom Jelke Radauš Ri- (učitelja i velikog uzora) je razlikuje to što premda
barić. U osmišljavanju zadatka svakako joj je po- disciplinira imaginaciju, ipak je ne koči, te se usu-
moglo izvrsno poznavanje cjelokupnog hrvat- đuje zaključiti na mjestima gdje bi se on možda
skog etnografskog materijala, a posebice tada- ustručavao. Uz poticaj da u znanstvenom istraži-
šnjeg fundusa našeg Muzeja. Novi postav, koji je vanju primjeni imaginaciju Jelka Radauš Ribarić
prvenstveno imao zadatak predstavljanja tradicij- uvijek je na vrijeme uspijevala obuzdati maštanje
ske pučke kulture Hrvatske, bio je podijeljen u u korist podataka tj. konačne znanstvene spozna-
nekoliko cjelina, zadanih i rasporedom izložbe- je” (Rihtman-Auguštin, 1996: 17).
nog prostora.
Znanstvena utemeljenost obrade istraživane gra-
Prvo, a i brojna kasnija terenska istraživanja pro- đe najbolje je došla do izražaja u tekstovima triju
vela je u Istri, dijelom uz potporu Jugoslavenske objavljenih knjiga: Vezak vezla (1973.), Narodne
akademije znanosti i umjetnosti. Ondje je saku- nošnje Hrvatske (1975.) – koja je tiskana uz hr-
pila brojne predmete za zbirke Muzeja, izradila vatski i na talijanskom, njemačkom i engleskom
vrijedne bilješke i opsežnu fotodokumentaciju. To jeziku, te Ženska narodna nošnja u Istri (1997.).
joj je bila podloga za pisanje stručnih radova i,
Posebno se treba osvrnuti na posljednji naslov, jer
naposljetku, izradu doktorske disertacije Ženska
narodna nošnja na poluotoku Istri 1965. godine. između tvrdih korica knjige Ženska narodna
nošnja u Istri nalazi se slika cjelokupnog rada –
Sudjelovala je i u terenskim istraživanjima na
brojnim otocima, u slovenskom primorju, dubro- istraživačkog, stručnog, znanstvenog, publicisti-
čkog, koji obuhvaća dvije glavne teme njezinog
vačkom primorju, cetinskoj krajini, Hrvatskom
zagorju, Međimurju i Slavoniji. etnološkog zanimanja: područje Istre i narodno
odijevanje, s kojima je započela svoj istraživački
Dobro poznavanje fundusa Etnografskog muzeja rad i kojima se neprekidno vraćala i ugrađivala
i fundusa mnogih drugih muzeja, zbirki i crkvenih nove kamenčiće u mozaik istarske kulture odije-
riznica, uz brojna tematska terenska istraživanja vanja. Rad je prvobitno bio rukopis doktorske
osnovica su bogatog stručno-znanstvenog spisa- disertacije obranjene još 1965. godine. Taj je
teljskog rada Jelke Radauš Ribarić. Njezin opus rukopis, dopunjen novijim istraživanjima i spo-
broji sedamdesetak bibliografskih jedinica obja- znajama, objavljen tek 1997. godine i može se
- 272 -
