Vlatka Škoro: Ž I V O T I NJ A
Muzej likovnih umjetnosti ima čast pozvati Vas na izložbu mlade osječke umjetnice Vlatke Škoro, akademske kiparice i doktorice umjetnosti, u četvrtak 19. rujna u 19:00 sati.
Vlatka Škoro rođena je 1987. godine u Osijeku. Nekadašnja je učenica osječke Škole za tekstil, dizajn i primijenjenu umjetnost nakon koje upisuje Akademiju likovnih umjetnosti u Zagrebu gdje je magistrirala 2010. godine u klasi profesora Stjepana Gračana. Pri istoj Akademiji 2018. godine doktorirala je na Poslijediplomskom studiju Kiparstvo pod mentorstvom red. prof. art. Peruška Bogdanića i izv. prof. dr. sc. Leonide Kovač. Sudjelovala je na brojnim skupnim izložbama u Hrvatskoj, među kojima su i manifestacije u organizaciji Muzeja likovnih umjetnosti; Slavonski biennale (2008., 2010.) i Memorijal Ive Kerdića (2010.), a izložba Životinja šesta je po redu samostalna izložba Vlatke Škoro. Dobitnica je Erste Grand Prix nagrade 2010. godine za skulpturu Indigo dijete. Trenutno živi i radi u Zagrebu.
„Autorica pronalazi inspiraciju u pojedinim vrstama koje ju intrigiraju radi karaktera, odnosno ekspresije, ali i radi svoje plastičke strukture. Heterogena skupina Vlatkinih životinja, koje se u prirodnim staništima teško mogu naći na jednom mjestu, produkt je, dakle, autoričina sentimenta, njezinog osobnog pogleda na (životinjski) svijet koji je zasnovan na poštivanju okoline i svih njenih dijelova, ali i njezinog profesionalnog kiparskog pogleda kojim opaža, potom i prenosi, u naturalističkom duhu, oblikovne karakteristike ovih životinja.
(…)
Koza Nensi ima tupi sumnjičavi pogled pun osude, a njezin je averzivan stav potenciran okretom glave, zaustavljenoga pokreta u trenutku animoziteta. S druge strane Ero ne posjeduje tu emociju, već ju izaziva. Prema autoričinu svjedočenju skulptura je bila dovršena onoga trenutka kada je u njoj samoj izazvala gađenje. Zanimljivo, Ero je pripadnik ljudske vrste. Ali one životinjske ljudske vrste, primitivnih svjetonazora i ideja koja ne posjeduje moć prepoznavanja općeprihvaćenih moralnih uzusa. Njegov životinjski karakter dodatno je istaknut korpulencijom, predimenzioniranom mišićnom masom i drugih fizičkih obilježja (šake, stopala) te izraza lica s upečatljivim tupim, ali samouvjerenim, pogledom.
(…)
Zbog svojih upečatljivih i bizarnih bioloških karakteristika svoje je mjesto u ciklusu u liku Gimnastičara našao ljenjivac, vrlo usporena i neobična životinja koja dane provodi viseći na stablima tropskih šuma. Vrlo usporene kretnje uzrokovane anatomijom karakteriziraju ovu neobičnu vrstu (među ostalim su i povod nazivu koji ljudska vrsta dodjeljuje ovoj životinji) te se ovaj prirodni paradoks lijenoga gimnastičara sjajno uklopio u Vlatkinu životinjsku družinu.
Ovom prilikom ciklusu se pridružuje nekoliko novih životinja, od kojih svaka vrsta ima, sebi svojstvenu, potenciranu pojedinu karakteristiku; Alfa pripada porodici afričkih divljih pasa, jedinoj vrsti psa koju je nemoguće pripitomiti; Božidar je nosati majmun, vrsta koju karakterizira miroljubivost i tolerancija, odnosno vrlo rijetka upotreba agresije; iz evolucijskih razloga Geoffroyev majmun pauk nema palac zbog čega ne upražnjava majmunima karakterističnu socijalnu praksu timarenja pa privrženost iskazuje grljenjem. Autoričina koncentracija na životinje može se tumačiti kao rezultat manjkavosti ljudske interakcije u suvremenom dobu, stoga ono izgubljeno u ljudima pronalazi u životinjama kojima je takvo ponašanje upisano u genetski kod. Ističe simpatične ili neobične, ljudima (odnosno sebi) privlačne karakteristike, one bivaju razlogom odabira motiva čime ove skulpture posjeduju i spomenički karakter (spomenici vrlina).
Autorica nema programatskih i huškačkih pretenzija (u smislu borbe za prava životinja, primjerice) već je ciklus zbir njezinih osobnih fascinacija prirodnim svijetom, rezultat promatranja vlastita okruženja i, kako sama ističe, želje za učenjem. Njezine životinje nemaju alegorijsku težinu, nisu ljudska projekcija, već ideja proizlazi iz napuštanja antropocentrične vizije svijeta, osvješćivanja i razumijevanja okoline, odnosno posthumanističke stvarnosti u što Vlatka komponira izraze osobne fascinacije pojedinim životinjskim vrstama odražavajući vlastiti skromni i humorni karakter. A okosnica razumijevanja njezina rada počiva u prirodnom jedinstvu, neodvojivosti čovjeka od ostatka prirode."
Iz teksta kataloga, autor: Ivan Roth
Izložba će biti otvorena do 17. studenog 2019.
