Mrtva priroda iz fundusa Muzeja likovnih umjetnosti
Muzej likovnih umjetnosti u četvrtak, 24. lipnja 2022. u 19:00 sati otvara izložbu Mrtva priroda iz fundusa Muzeja likovnih umjetnosti. Riječ je o trećoj izložbi iz ciklusa velikih tematskih izložbi neobrađenih tema kojom se istodobno obrađuje, istražuje, revalorizira i prezentira bogati fundus Muzeja likovnih umjetnosti. U fundusu MLU-a nalazi se 119 djela koja pripadaju tematici mrtve prirode. Ukupno je 66 autora, a djela su raspoređena u muzejskim zbirkama slikarstva te crteža i grafike.
Vremenski raspon u kojem djeluju ovi autori obuhvaća tri stoljeća, od 19. stoljeća do suvremenog doba, tako da je stil i izričaj ovih umjetnika vrlo raznolik. Pri odabiru djela za izložbeni program poseže se za onim djelima koja predstavljaju mrtvu prirodu u najčišćem obliku, a promatrajući jednu izoliranu temu, kao što je mrtva priroda, daje nam uvid u različitost pristupa temi.
Na izložbi će biti zastupljeni autori koji pripadaju među naše najznačajnije umjetnike moderne i suvremene umjetnosti kao što su: Emanuel Vidović, Slavko Kopač, Ljubo Babić, Slavko Šohaj, Nasta Rojc, Antun Mejzdić, Branko Ružić, Antun Motika, Edo Kovačević, Đuro Seder, Josip Generalić i visoko etablirani povjesničar umjetnosti i slikar Izidor Kršnjavi. Drugi dio umjetnika pripada slavonskom ili specifično osječkom likovnom krugu, to su: Kornelije Tomljenović, Elza Rechnitz, Vladimir Filakovac, Arthur Schiffer, Rudolf Turković, Gustav Antolković, Iso Jung, Ivan Rein, Josip Zorman, Zvonimir Manojlović, Ivan Heil, Tihomir Maroević, Ivan Domac, Albina Jakić i Domagoj Sušac. Osim njih, u fundusu muzeja zastupljena su djela s temom mrtve prirode umjetnika Petra Tiješića, bosanskohercegovačkog slikara te Vere Josifović i Dušana Milovanovića, srpskih slikara.
O izložbi, iz Predgovora u katalogu izložbe:
„Pokretanje i ostvarivanje velikih tematskih izložbi kao cjelina kojima je predmetno područje i zadani okvir totalitet fundusa pojedine muzejske ustanove jedan je od mogućih pristupa istraživanju, zatiti, stručnoj obradi, (re)valorizaciji i prezentaciji predmeta u muzejskim zbirkama. Takav pristup metodološki se oslanja na „horizontalnu i vertikalnu stratigrafiju"muzejskoga fundusa, odnosno na utvrđivanje pojedinih tematskih cjelina i razotkrivanje pojedinačnih „slojeva" unutar svake od njih. Pristupajući, nakon realizacije izložbe Autoportreti iz fundusa Muzeja likovnih umjetnosti, još jednom obilatim, no nedovoljno obrađenim, pa i podcijenjenim „zalihama" umjetnina u čuvaonicama Muzeja likovnih umjetnosti, slijedimo otprije iscrtanu zamisao: revalorizacije i prezentacije vlastitoga fundusa po ključu obrađivanja velikih tematskih cjelina. Ovaj put izložbom slika, crteža i grafika s tematikom mrtve prirode."
„Što je „mrtva priroda" i koju pojmovnu kategoriju naziv obuhvaća – je li to motiv, tema, siže, žanr? Pojam zahtijeva, unatoč statusu općeg mjesta u terminologiji likovne umjetnosti, pobliže određenje: mrtva priroda je „prikaz neživih ili nepokretnih predmeta (voće, povrće, ubrano cvijeće, uporabni i ukrasni predmeti, posuđe, mrtve ribe i ptice, lovački plijen), aranžiranih u kompoziciju"."
„Mrtva priroda je, prvenstveno, usko određena i specifična slikarska tema, iako njezini motivi mogu biti različiti, pa tako možemo tipološki razlikovati različite podvrste mrtve prirode. Prema tradicionalnoj podjeli, s obzirom na dominantni motiv kompozicije, tipološke podvrste mrtve prirode najčešće mogu biti: vanitas (u simboličkom kontekstu moralizirajuće kršćanske dogme o smrtnosti, propadanju i prolaznosti materijalnih stvari – s mrtvačkom lubanjom kao najprepoznatljivijim ikonografskim simbolom); mrtva priroda s lovinom i rekvizitima lova (uobičajeno s ubijenom, najčešće sitnom divljači); mrtva priroda s hranom (od skromnog akcesorija objeda do raskošnih gastronomskih aranžmana); mrtva priroda s voćem; mrtva priroda s cvijećem (najčešće s u vazu stavljenim ubranim cvijećem); mrtva priroda s knjigama; mrtva priroda s glazbenim instrumentima. U obzir, međutim, dolaze i aranžmani sa svim navedenim predmetima ili njihove kombinacije."
„Najraniji primjeri slikarskih djela s temom mrtve prirode iz fundusa Muzeja likovnih umjetnosti datiraju iz 18. stoljeća: riječ je o dva gotovo identična dekorativna panoa izduženoga vertikalnog formata s motivima cvijeća, radovima neutvrđenog slikara iz druge polovine 18. stoljeća (Mrtve prirode s cvijećem)."
Daniel Zec
Izložba je realizirana sredstvima Ministarstva kulture Republike Hrvatske, Osječko-baranjske županije i Grada Osijeka.
Trajanje izložbe: 24. veljača 2022. – 12. lipnja 2022.
