U Županji postoji jedno, sasvim posebno naselje – Šećerana. Ime je dobilo po tvornici šećera, uz koju i radi koje je nastalo. Šećerana je imala atribute maloga grada, ali i atribute uređenog sela. Kako je i zašto nastao taj grad u gradu, kakvu je ulogu u njegovoj izgradnji i uređenju imao jedan donedavno prešućivani i zaboravljeni vukovarski arhitekt, tko su bili žitelji Šećerane i kako se na Šećerani živjelo nekada, kada je Šećerana bila mlada i lijepa i nova, o tome u knjizi „Šećeranski spomenar" piše Mira Katarina Zorić, rođena Brčić. Rođena i odrasla na Šećerani, otišla zauvijek iz nje 1967. da bi se stalno u nju navraćala, autorica je ovom knjigom zaustavila vrijeme i prebirući po svojim uspomenama vratila se na Šećeranu, u pedesete i šezdesete godine prošloga stoljeća. Kroz osobna sjećanja, kao ilustraciju toga vremena i toga života, ona je obuhvatila život na Šećerani i sa sociološkog, etnološkog i povijesnog, a ne samo autobiografskog aspekta. Istražila je i povijest nastanka i gradnje tvornice šećera i naselja, u malo povijesti našlo se zanimljivih činjenica, objavljene su u ovom spomenaru da se ne zaborave, jer i povijest Šećerane je dio povijesti Županje.
U podnaslovu knjige piše „mali prilog kulturi sjećanja", s razlogom, s puno razloga. Što bismo bili mi bez sjećanja, kakav bi bio naš život bez sjećanja? Jer, kao što kaže Nedjeljko Fabrio „sjećanje je sve, a godine ne znače ništa".
Veselimo se Vašem dolasku i srdačan pozdrav od djelatnika Zavičajnog muzeja Stjepan Gruber Županja!