Muzej Slavonije iz Osijeka predstavlja se Kutini šaranim tikvicama i drugim predmetima ukrašenim istom tehnikom i ornamentikom iz Zbirke tikvičarstva Etnografskog odjela.
Narodno rukotvorstvo stvaralo je generacijama svoju specifičnu i lokalnu ornamentiku, pa ipak zasnovanu na širim temeljima. Mnogi se motivi sa tikvica uočavaju i na drugim, ponajviše na bogato ukrašenim drvenim i tekstilnimpredmetima, koji će na izložbi ilustrativno popratiti tikvice.
Vještina i tradicija ukrašavanja, šaranja tikvica u Hrvatskoj je specifična samo za Slavoniju, gdje se razvila velika raznolikost i bogatstvo ornamenta. Zastupljena je na užem prostoru sjeveroistoka, na području bivše Vojne Krajine: u županjskom, đakovačkom kraju, te dijelu vinkovačkog i brodskog kraja. Ova tehnika ima od 2007. godine svojstvo zaštićenog nematerijalnog kulturnog dobra Republike Hrvatske i danas se njome bavi nekolicina šarača, uglavnom u županjskom kraju.
Tikva je kao posuda zahvalna za uporabu u razne svrhe i diljem svijeta korištena je tisućama godina, još prije pojave keramike i sjedilačkog načina života, ali i dugo nakon toga. Iako je najčešće bila bez ukrasa, na mnogim je stranama svijeta bilo zastupljeno i njihovo ukrašavanje. Za šaranje se u Slavoniji koriste tikve s trbušatim ili valjkastim vratom - tikvice i tukvanji raznih veličina, malene leginice gotovo bez vrata, a i nategače ili teglice s dugim vratom za istakanje tekućine iz bureta.
Ukras se izvodi crtanjem olovkom i urezivanjem ornamenta, odnosno šara, koje se istaknu pocrnjivanjem najčešće pougljenjenom orahovom jezgrom; pojedini detalji oboje se pomoću dušične kiseline, šatvosiranjem, u smeđu boju. Bogat i raznolik ornament je uglavnom raspoređen po nepisanom pravilu: geometrijski na vratu, ramenima i dnu, a biljni na trbuhu.
Muzej Slavonije ovu vještinu predstavlja tikvicama, jednim dijelom iz županjskog kraja, i to ponajviše nekoliko autora iz Gradišta; u drugom je dijelukolekcija učitelja Vladoja Ivakića, koji je kao promicatelj tradicijske tehnike i ornamentike primijenio tehniku šaranja tikvica i na drugim predmetima (pokućstvo, volovski rogovi, tamburice). Djevojačku sobu, a kasnije i druge predmete, darovao je 1947. godine sa željom da postanu temelj budućega Etnografskoga odjela. Njegovi radovi, te radovi njegova sina Miroslava Ivakića pripadaju skupini predmeta nastalih u Osijeku pod raznim utjecajima slavonskih sela.Slično je došao do inspiracije prije i poslije Domovinskog rata i samouki osječanin Ferdo Bajsman.
Najvrjednija je u Zbirci najstarije datirana šarana tikva u Hrvatskoj iz 1734. godine. Ova tikva je jedinstvena i zbog dva razvijena figuralna prizora s vojničkom i vjerskom scenom, netipična za ovu vrstu rukotvorstva.
Autorica izložbe je viša kustosica Vlasta Šabić, koja je cijelu zbirku 2018. godine obradila u Katalogu zbirke tikvičarstva. Izložba je sada popraćena manjim katalogom čiji je izdavač Muzej Moslavine Kutina, a otvara se 31. svibnja u 1730 u Galeriji Muzeja Moslavine u Kutini i ostaje otvorena do 20. lipnja 2019. godine.