U Muzeju Požeške kotline zaposlen je od 1982. – 1985. godine. Već tada je njegov glavni interes bila Požega i požeški barok.
U Vjesniku Muzeja Požeške kotline iz 1986. godine objavio je izuzetno značajan znanstveni članak koji je jezgra za sve buduće istraživače baroka u Požegi.
Njegov tada vizionarski osjećaj sažeo je bitne činjenice toga razdoblja na koje se i danas mnogi istraživači oslanjaju. Bio je inicijator brojnih zanimljivih akcija.
Založio se kao kustos muzeja kod bivše Općine za otkup zgrade obitelji Kraljević ( danas glazbena kuća) na južno strani glavnog trga kako bi se u njoj uredio memorijalni muzej obitelji Kraljević.
Radio je na oživljavanju događanja, povijesnim kostimiranim vodstvima Staroga grada s Požežaninom Tomislavom Čmelarom, učiteljem razredne nastave i glumcima požeškog kazališta i prije nego su drugi hrvatski gradovi u povijesti pronašli živu turističku atrakciju.
Kao kustos požeškog muzeja spasio je vrijedne primjere sakralne umjetnosti, od kojih je vrijedno spomenuti djela Otona Ivekovića kojima je prijetilo otuđenje. Osnutkom Požeške biskupije muzej je spašene umjetnine predao vlasniku, a danas se one nalaze u Dijecezanskom muzeju Požeške biskupije.
Kao član stručne komisije zajedno sa drugima članovima založio se za odabir rokoko, ružičaste boje današnje katedrale sv. Terezije, koja je pronađena pri istraživanju slojeva boje.
Zlatko je surađivao s mnogim poznatim stručnjacima koje je i nakon odlaska iz muzeja dovodio u Požegu kako bi ih upoznao sa vrijednostima grada. Obilazio je i stare gradove i požeški muzej radujući se izložbama i novim istraživanju. Svaku devastaciju grada Požege, grada kulture doživljavao je osobno.
Organizirao je 1991. godine Znanstveni skup „ Isusovci u Požegi", a uz skup i izložbu „Blago crkve sv. Lovre", od 24. svibnja do 4. lipnja 1991. godine, upoznajući javnost sa preživjelom jedinstvenom cjelinom, predmetima ove izuzetne požeške crkve.
Njegov veliki doprinos Požegi je i danas vrlo značajna Konzervatorska studija grada Požege, projekt Instituta za povijesti umjetnosti iz Zagreba na kojoj je radio kao voditelj istraživanja i obrade konzervatorske dokumentacije sa mr. Davorinom Stepincem 1995. godine, a za koju ga je angažirao Grad Požega.
Istraživanje sjevernog portala crkve sv. Dimitrija ( crkve Duha Svetoga) u Požegi bila je nedjeljiva tema njegovog istraživanja požeškog glavnog trga koju je objavio još 1995. godine.
Zlatko Uzelac radio je s našim najboljim hrvatskim istraživačima baroka Đurđicom Cvitanović, Doris Baričević i Ivom Lentićem u sklopu znanstveno - istraživačkog programa »Instituta za povijesne znanosti – likovna i kulturna baština isusovačkog reda u Slavoniji«.
Rezultat toga bio je izvrstan elaborat »Kutjevo - kompleks nekadašnjeg isusovačkog samostana« (»Obnova kutjevačkog povijesnog kompleksa«, Zagreb, Institut za povijesne znanosti, Odjel za povijesne znanosti, 1988. godine), na kojem su arhitektonsku dokumentaciju radili Davorin Stepinac i Zlatko Uzelac.
U posljednjih nekoliko godina Zlatko Uzelac istraživao je požešku lauretansku kapelu crkve sv. Lovre o čemu je održao i predavanje. Nedavno je sa svojom suprugom dr. sc. Sonjom Briski Uzelac, pov. umjetnosti i akademskom slikaricom navratio u naš muzej radujući se obnovi muzeja. Darovao nam je za knjižnicu nekoliko vrijednih knjiga iz svoje knjižnice. Radostan je tada izjavio kako će objaviti rezultate svojih istraživanja o lauretanskoj kapeli koja će promijeniti dosadašnje povijesne spoznaje crkve sv. Lovre.
Činio se kao i svaki put kada je dolazio i držao za nas u muzeju predavanje zanesen Požegom i onim što je trenutno proučavao…
Obećao nam je na odlasku da će nam donijeti još knjiga i ponovo navratiti…
Uzelac je od 2000. do 2004.godine bio pomoćnik ministra za prostorno uređenje u Ministarstvu zaštite okoliša i prostornog uređenja, a od 2002. i ravnatelj Zavoda za prostorno planiranje.
Od 2004. radio je kao konzultant za lokacije obnovljivih izvora energije te kao urbanist u projektnom birou.
Pogreb Zlatka Uzelca bit će na zagrebačkom groblju Mirogoj u srijedu 13. listopada u 12.40 sati.
S POŠTOVANJEM I ZAHVALNOŠĆU SVOM DRAGOM KOLEGI ZLATKU POŽEŠKI MUZEALCI