Page 205 - Glasnik slavonskih muzeja br. 7 - 2019. g.
P. 205

IV. Stručni radovi




          smeđe boje. Rupci postaju vrlo popularni te se       uskim  pripijenim  rukavima  čime  se  potpuno
          tkani rupci crvene boje gotovo potpuno zanema-       razlikovala  od  nošnje  ostalih  sela  virovitičke
          ruju i nestaju do sredine 20. stoljeća. Na tkane,     okolice. Kazivanja, potkrijepljena fotografijama,
          u  nabore  složene  našnitane,  suknje  zvane        upućuju na vrlo strogo i konzervativno shvaćanje
          košulje/rubače  već  sredinom  20.  stoljeća  u      mogućeg  otkrivanja  vrata,  ruku  i  zapešća  te
          donjem dijelu umjesto crvenoga utkanog uzorka        nogu. Stoga je odjeća pokrivala gotovo sve dije-
          prišivaju  brokatne  svilene  vrpce  i  raznobojnu   love tijela podložne eventualnim pogledima.
          pozamanteriju,  uglavnom  crvene  i  plave  boje.
                                                               Djevojke su kosu češljale u jednostavnu frizuru
          U  skladu  s  ukrasom  dobivaju  naziv  košulja  s
          pantljinom,  rubača  na  žnjorice,  pantljinarka  s   toč koju su činile dvije pletenice spojene na tje-
                                                               menu, a žene su glavu povezivale u svilene bačke
          trima pantljini itd.
                                                               marame.  Takav  stil  odijevanja  potekao  je  od
          Među  mladim  djevojkama  postaje  cijenjeno         Nijemaca  Švaba,  koji  se  u  te  krajeve  doselja-
         mišljenje  da  je kupljena  vrpca i pozamanterija     vaju od sredine 18. do kraja 19. stoljeća.
         vrjednija  od  rukom  šivanog  ili  tkanog  ukrasa.
         Time se iskazuje i kupovna moć. Posebno je zani-      Posebno značenje, kao i uvođenje „nove mode”
         mljivo kako se dužina sukanja postupno skraćuje,      u žensko tradicijsko ukrašavanje, imale su razne
         a od sredine 20. stoljeća seže do sredine listova.    kitice  od  umjetnog  cvijeća,  svadbeni  vjenčići,
                                                               ukrasi  za  kosu,  oglavlja  i  slično.  Za  to  su  bile
         Mlade udane žene, ugledajući se u one iz građan-      zaslužne floraljke iz „Flore” – obrta za proizvo-
         skog  staleža,  u  posebnim  prigodama  preko         dnju  umjetnog  cvijeća  osnovanog  u  Virovitici
         oglavlja  poculice/puculice  prebacuju  bijele        1920. godine. Svojim vrlo upečatljivim proizvo-
         šalove od tila vezene cvjetnim motivima, poznate      dima od svile i papira kao što su bobice mirte,
         pod nazivom tulbent ili borondžuk. Također, po-       cvjetovi ruža i ljubica, „Flora” je ubrzo osvojila
         krivaju  se  svilenim  ili  štofanim  rupcima  raznih   tržište  koje  se  prostiralo  po  cijeloj  tadašnjoj
         boja koji su bili tvorničke, obrtničke proizvodnje i   državi. U virovitičkim su selima razni cvjetovi i
         prodavali su ih putujući trgovci. Jačanjem kupov-     listovi,  kombinirani  s  tradicijskim  ukrasima  od
         ne moći seoskih obitelji, djevojke se počinju kititi   pačjih pera kofrčicama, ukrašavali ženska lica, ali
         jednostrukim nizanim ogrlicama bijelih ili crvenih    i muške šešire. Svadbena oglavlja i Florini buketi
         perlica,  naslijeđenim  obiteljskim  broševima  ili   nadopunjavali su se sezonskim cvijećem. Naslje-
         privjescima sa svetim sličicama.                      đivali su ih od majki i baka i često su ih posuđivali

                                                               rođacima i prijateljima.
         Uz svilene odjevne predmete, imućnije djevojke
         u svečanim prigodama obuvaju i obrtnički izra-        Modni utjecaji nisu zaobišli ni muško tradicijsko
         đene šusterske cipele s malenom petom.                odijevanje u virovitičkim selima. Već krajem 19.
         Starije žene za hladnijeg vremena pri odlasku u       stoljeća šivani prsluk i košulja građanskog kroja
         crkvu nose kratke šlusirane kaputiće od samta ili     postaju sastavni dio narodne nošnje te se u sve-
         satena zvane minteni/menteni.                         čanim prilikama odijevaju uz široke tkane gaće,

                                                               svilenu pregaču fertun i čizme čižme. Ubrzo, već
         Migracijama i stvaranjem manjih trgovišta obli-
         kuje se varoška paorska nošnja, kakva se nosila       nakon  završetka  Prvoga  svjetskog  rata,  tamne
                                5
         na široko u Suhopolju  do početka 20. stoljeća.       platnene hlače i kaputi građanskoga kroja, tzv.
         Sastojala  se  od  uzorkovane  bluze  šlambrekla,     cajgena odijela, potpuno zamjenjuju mušku tra-
         široke nabrane cigovane suknje, šlingovane pre-       dicionalnu nošnju. Uskrs u obliku crne marame ili
         gače, do tri podsuknje sa šlingovanim rubom, svi-     vrpce oko vrata u pojedinim virovitičkim selima
         jetlih vunenih čarapa zokni te tamnih kožnih do       sačuvao se do 30-tih godina 20. stoljeća.
         gležnja visokih cipela na vezanje.

         Ručni  šlingovani  rad  postupno  se  zamjenjuje      5   Naselje smješteno istočno od Virovitice, udaljeno 10-ak
         dostupnim  tvorničkim  čipkama.  Bluza  je  bila        kilometara.
         svilena, kopčala se sprijeda, bila je strukirana, s

                                                         - 205 -
   200   201   202   203   204   205   206   207   208   209   210