BARUTANA 016 / Muzej likovnih umjetnosti / 1. rujna / 19 sati / projekcija filmova
POČETNICA 1, 2, 3: FILMOVI MLADENA STILINOVIĆA
uvodno predavanje: Diana Nenadić (Hrvatski filmski savez)
Programom kratkih filmova nazvanim „Početnica 1, 2, 3“ Barutana 016 odaje počast nedavno preminulom Mladenu Stilinoviću, jednom od najistaknutijih hrvatskih konceptualnih umjetnika. Stilinovićevo umjetničko djelovanje obuhvaćalo je kolaže, fotografije, slike, instalacije, akcije i videoumjetnost, a od kasnih 1960-ih do sredine 1970-ih glavno područje njegova zanimanja bio je film. Godine 1969. s grupom prijatelja osniva kinoklub Pan 99 i u njemu 1970. snima prve filmove Ostani na uglu i Sam si (1970). Pojavivši se na alternativnoj filmskoj sceni potkraj epohe intenzivnog filmskog eksperimentiranja obilježenog GEFF festivalima, s filmovima kao što su Bježi, Piši ne samoće, Početnica 1,2,3 (1973) ili Zidovi, kaputi, sjene (1975) ističe se kao jedini mladi nastavljač filmske struje zagrebačkog eksperimentalizma. Teoretičar filma Hrvoje Turković naziva njegove filmove „filmovima opredjeljenja“. (Diana Nenadić)
„Mladen Stilinović je, moglo bi se reći, jedini mladi nastavljač filmske struje zagrebačkog eksperimentalizma. Javio se upravo potkraj intenzivnog eksperimentalnog razdoblja obilježena festivalima GEFF-a (festival eksperimentalnog filma) i nastavio djelovati samostalno, uključujući se povremeno u filmske amaterske manifestacije. Po njegovoj vlastitoj izjavi, filmsko mu je opredjeljenje antistilsko i antitehnicističko: ne teži nikakvoj stilskoj koherenciji; voli „prljavu“ fotografiju i „prljave“ postupke, tj. one koje perfekcionisti progone. Riječ je u biti o antiestetskom stavu, ili bolje rečeno o korjenitom otklanjanju estetskih standarda kojima se prosuđuje film. Ono što povezuje njegove filmove jest vizualno definirana ideja, bilo da joj je povod u prozorima, u značenjima pojava, ili u nekom sistemskom filmskom postupku, ili pak u naknadnoj manipulativnoj intervenciji u gotovu filmsku traku, filmovi mu nastoje maksimalno iscrpsti i jasno izložiti polaznu ideju. Stilinovićevi su filmovi zato filmovi opredjeljenja. Različitost ideja i prikladna različitost postupaka od filma do filma samo potvrđuju tu osnovnu karakteristiku Stilinovićeva filmskog pristupa (ili pristupa filma – kako hoćete). No, uza svu različitost postupaka, ima jedan postupak dojmljivo prisutan u gotov svim najboljim Stilinovićevim filmovima: to je postupak pomne ritmizacije materijala. Ona je uglavnom izvedena tijekom snimanja, upitno je da li svjesno, ali je sugestivno prisutna bilo da je riječ o malim remek-djelima kakvi su filmovi Bježi i Zidovi, kaputi, sjene, ili se pak radilo o sporijim filmovima (sporijega ritma), kakav je npr. Piši mi samoće. Tako se u najboljim Stilinovićevim filmovima stječu promišljenost i osjetljivost, jedno i drugo čvrsto filmski usidreno.“ (Hrvoje Turković)
Panika, 1971, 16 mm, c-b, 5' 32''
Ramenim tako bolno ceo smešan svet, 1972, 16 mm, c-b, 5'
Piši ne samoće, 1973, 16 mm, negativ, 5' 32''
Bježi , 1973, 8 mm, c-b, 3'28''
Početnica 1, 2, 3, 1973, 16 mm, c-b, 4' 55''
Traže te, 1974, 16 mm, c/b, 5'
Soba u Veneciji, 1974, 8mm, boja, 3'
Pokreti prema, 1975, 16 mm, c-b, 9' 10''
Zidovi, kaputi, sjene, 1975, 8 mm, boja, 6' 37''
Za Dürera, 1976, 8 mm, c-b, 3'
Vrijeme 2, 1977, 16 mm, c-b, 2'40''
Krumpira, krumpira, 2001, Mini DV, boja, 3'
BARUTANA 016 / Muzej likovnih umjetnosti / 2. rujna / 19 sati / projekcija filmova
STRATEGIJE READY-MADEA U DJELIMA TOMISLAVA GOTOVCA
uvodno predavanje: Darko Šimičić (Institut Tomislav Gotovac)
Umjetnički opus Tomislava Gotovca (1937. – 2010.), od prve serije fotografija iz 1960. godine do zadnjih performansa izvedenih 2009., izuzetan je primjer radikalne multimedijske prakse. U središtu Gotovčevog pogleda na svijet i umjetnost je film: gledanje, promišljanje, govorenje i pisanje u jednakoj mjeri neodvojivi su od njegovog eksperimentalnog filmskog stvaralaštva. Izjava „Kad ujutro otvorim oči, ja vidim film“ vjerojatno je najsažetija i najpreciznija definicija njegove umjetnosti. Uz brojne eksperimentalne, dokumentarne i igrane filmove Gotovac je u zadnjoj fazi svog stvaralaštva realizirao cikus od 18 filmova koji u njegovoj filmografiji čine zasebnu cjelinu. To su kratki video-presnimci inserata iz hollywoodskih filmova koje za Gotovca imaju posebno značenje. Osim gotovog inserta film sadrži špicu s novododanim naslovom i podatak da je autor tog djela Tomislav Gotovac. Ovaj postupak autor nazvao je „ready-made filmovima“ i time otvorio nove mogućnosti interpretacije njegovog cjelokupnog opusa. (...) Brisanjem granice koja odvaja život od umjetnosti otvorio je mogućnost da zaposlenje, izgled, govor, ponašanje ili gledanje filmova postanu akcije ili performansi. Odluka da iz gotovih filmova izdvoji kratki insert, doda mu novi naslov a svoje ime postavi na špicu kao autora filma i taj uradak pokaže publici, jednaka je postupku preuzimanja, označavanja i izlaganja kao bitne odrednice ready-madea. (Darko Šimičić)
Osjećaj , insert iz filma Mladić s trubom / Young Man with a Horn, režija: Michael Curtiz, 1950.
Osjećaj dva, insert iz filma Mladić s trubom / Young Man with a Horn, režija: Michael Curtiz, 1950.
Osjećaj tri, insert iz filma Izgubljeni izlet / The Lost Weekend, režija: Billie Wilder, 1945.
Osjećaj četiri, insert iz filma Mladić s trubom / Young Man with a Horn, režija: Michael Curtiz, 1950.
Osjećaj pet, insert iz filma Mladić s trubom / Young Man with a Horn, režija: Michael Curtiz, 1950.
Osjećaj šest, Muzika: It's been a long, long time, u izvedbi Frank Sinatre
Osjećaj sedam, Muzika: Good Morning Heartache, u izvedbi Billie Holiday
Osjećaj osam, insert iz filma Panika na ulicama / Panic in the Streets, režija: Elia Kazan, 1950.
Osjećaj devet, Insert iz filma Div / Giant, režija: George Stevens, 1956.
Mjestopodsuncem, insert iz filma Mjesto pod suncem / A Place in the Sun, režija: George Stevens, 1951.
Mjestopodsuncem dva, insert iz filma Mjesto pod suncem / A Place in the Sun, režija: George Stevens, 1951.
Mjestopodsuncem tri, insert iz filma Mjesto pod suncem / A Place in the Sun, režija: George Stevens, 1951.
A Ready-made 1, insert iz filma Mjesto pod suncem / A Place in the Sun, režija: George Stevens, 1951.
A Ready-made 2, insert iz filma Mjesto pod suncem / A Place in the Sun, režija: George Stevens, 1951.
A Ready-made 3, insert iz filma Mjesto pod suncem / A Place in the Sun, režija: George Stevens, 1951.
A Ready-made 4, insert iz filma Mjesto pod suncem / A Place in the Sun, režija: George Stevens, 1951.
Glenn Miller ili kako je U.S.A. pobijedila Europu, insert iz filma Priča o Glennu Milleru / Glenn Miller Story, režija: Anthony Mann, 1954.
Sjećanje na Hoagy Carmichaela, inserti iz filmova Imati i nemati / To Have and to Have Not, režija: Howard Hawks, 1944. i Najbolje godine našeg života / The Best Years of Our Life, režija: William Wyler, 1946.
Prije projekcije svih ready-made filmova Darko Šimičić, istraživač u Institutu Tomislav Gotovac u Zagrebu, održat će predavanje u kojem će ukazati na niz manje poznatih djela u opusu Tomislava Gotovca koja se direktno referiraju na Duchampovu strategiju.
Predavanje i projekcija realizirani su u suradnji s Institutom Tomislav Gotovac i Hrvatskim filmskim savezom, Zagreb.
BARUTANA 016 / Muzej likovnih umjetnosti / 3. rujna / 19 sati / plesna izvedba
Nikolina Medak: EYE SEA I SEE
Autorica: Nikolina Medak
U suradnji s izvođačicama: Una Štalcar-Furač, Ema Crnić
Mentori: Saša Božić, Ksenija Zec
Likovna suradnica: Ivana Štulić
Suradnik za glazbu: Miro Manojlović
Oblikovanje svjetla: Miljenko Bengez
Fotografije i video: Iva Korenčić
Grafičko oblikovanje: Petra Grubišić
Producentica: Tajana Bakota
Propitujući pojam manipulacije te različite vidove kroz koje se ona ostvaruje, između ostaloga i na sceni, gradi se igra među izvođačicama te na kraju obuhvaća i gledatelje. Eye Sea I See otvara prostore koji nude sudjelovanje i formiranje vlastitog čitanja i razumijevanja onoga što se nadaje gledateljevom pogledu.
Eye Sea I See projekt je nastao u sklopu završnog rada Nikoline Medak na Odsjeku plesa Akademije dramske umjetnosti, naziva „Manipulacija i usmjeravanje pažnje gledatelja“. Kroz njega se autorica, u suradnji s izvođačicama, bavi pitanjem percepcije i recepcije izvedbe, odnosno položajem izvođača i gledatelja u izvedbenoj situaciji te načina na koje uloga gledatelja i njegova pažnja bivaju manipuliranima i vođenima kroz proces sudjelovanja u izvedbenom činu.
Projekt je nastao u koprodukciji Akademije dramske umjetnosti Sveučilišta u Zagrebu i Teatra &TD.
Nikolina Medak formalno plesno obrazovanje započinje u Školi suvremenog plesa Ane Maletić, koju završava 2010. čime stječe zvanje plesača edukacijskog smjera. Godine 2013. upisuje studij suvremenog plesa pri Akademiji dramske umjetnosti Sveučilišta u Zagrebu (Odsjek plesa: suvremeni ples, izvedbeni smjer), gdje uči od raznih domaćih i inozemnih plesača, koreografa i plesnih pedagoga (Petra Hrašćanec, Ana Mrak, Irma Omerzo, Nikolina Pristaš, Matija Ferlin, David Hernandez, Francesco Scavetta). Dodatnu plesnu izobrazbu stječe na raznim radionicama za plesače, koreografe i plesne pedagoge u Hrvatskoj i inozemstvu (Julyen Hamilton, David Zambrano, Libby Farr, Hanna Hegenscheidt, Martin Sonderkamp, Julien Monty, Maria Speth). Uz to, 2015. završava studij razredne nastave na Učiteljskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu s radom na temu „Pokret u suvremenom kazalištu za djecu“. Pedagoško iskustvo stječe u radu s djecom predškolskog i školskog uzrasta u Kulturnom centru Peščenica, Kreativnom laboratoriju 4SOBE, Plesnom studiju Lepeza i Plesnom centru TALA. Kao plesač, koreograf, asistent i suradnik sudjeluje u ostvarenju raznih projekata od kojih izdvaja neke: 2011. sudjeluje u projektu Break a Leg Task na Platformi.hr s koreografijom I to ja(t)o!; 2012. ostvaruje rezidenciju u Plesnom centru TALA te sudjeluje na Platformi.hr s koreografijom Vrt kserofilnih biljaka; 2013. u svojstvu asistentice koreografkinje Petre Hrašćanec sudjeluje u radu na Svečanoj proslavi ulaska Republike Hrvatske u Europsku uniju (u režiji Dore Ruždjak Podolski); 2015. je u funkciji izvođača uključena u projekt Francesca Scavette Hunting Family 2 te, kao izvođač i asistent suradnika za scenski pokret, Petre Hrašćanec, radi na operi Madame Buffault (u režiji Dore Ruždjak Podolski) za sudjelovanje na kojima dobiva i Dekanovu nagradu Akademije dramske umjetnosti. Godine 2016. u koprodukciji Akademije dramske umjetnosti Sveučilišta u Zagrebu i Teatra &TD, ostvaruje rad Eye sea I see, pod mentorstvom Ksenije Zec i Saše Božića kao dio završnog projekta pri Akademiji dramske umjetnosti naziva „Manipulacija i usmjeravanje pažnje gledatelja“.
BARUTANA 016 / Muzej likovnih umjetnosti / 4. rujna / 19 sati / plesna izvedba
Filipa Bavčević: RUTA
Koncept i koreografija: Filipa Bavčević u suradnji s Ladom Petrovski Ternovšek
Izvedba: Filipa Bavčević
Glazba: Nenad Sinkauz
U svijetu u kojemu se interesi neprestano pretaču u kvazi ideale te se kao takvi suptilno prodaju na tržištu sreće, Ruta ne pronalazi uporište. Nepomirena sa situacijom u kojoj se nalazi, kreće u vlastitu avanturu istraživanja stvarnih vrijednosti. Svjesno bira put kojim korača, no igrom prilika na njemu susreće osobenjake svih vrsta i kroz njih spoznaje da i u sebi nosi cijeli jedan svijet.
Filipa Bavčević rođena je 1992. godine u Zadru. Godine 2014. diplomirala je na Plesnoj akademiji u Salzburgu (SEAD). Stečenu naobrazbu obogaćuje kroz radionice suvremenog plesa te radeći kao plesač, pedagog i koreograf Zadarskog plesnog ansambla, čiji je član od 2007. godine. Trenutno živi i radi u Zagrebu, a od završetka Akademije sudjeluje u različitim projektima surađujući sa Simone Forti, Sanjom Petrovski, Ladom Petrovski Ternovšek, Petrom Hrašćanec, Sašom Božićem, Marjanom Krajač, Jasnom Čižmek Tarbuk, Josipom Štulić i Mateom Bilosnić. Predstave izvodi u Hrvatskoj i inozemstvu, a među značajnijim lokacijama izdvaja: Muzej moderne umjetnosti u Salzburgu, Festival plesa i neverbalnog kazališta u Svetvinčentu, Dane Suvremenog Plesa u Varaždinu, Platformu.hr, Monoplay- festival sola, Izlog suvremenog zvuka u Zagrebu i UKREP festival u Ljubljani. Povremeno predaje suvremene plesne tehnike, improvizaciju i balet. Članica je DENF kolektiva te dio produkcijskog tima Monoplay festivala u Zadru, na kojem je ove godine premijerno izvela novi autorski rad pod nazivom Ruta, nastao pod umjetničkim vodstvom Lade Petrovski Ternovšek.
BARUTANA 016 / Muzej likovnih umjetnosti / 4. rujna / 20 sati / plesna izvedba
Marta Krešić: PROSTORI BEZ ULAZA
Koreografija i video: Marta Krešić
Dramaturgija: Lucija Klarić
Mentorica: Nikolina Pristaš
postoje prostori Nasloni se.
bez ulaza Titraj.
isti Čekaj.
i na kraju Povuci.
gdje vrijeme ne gubi Zakotrljaj prostor.
ciljeve Sjedi bez težine.
postaje lijepo Stani.
jer stanem Uđi u prazninu.
kada želim Poništi.
Lana Šprajcer Ljuljaj se do gore.
Čekaj dok se sve zavrti.
Pogledaj se odozdo.
Izvuci se.
Kreni.
Poništi.
Marta Krešić
Marta Krešić studentica je treće godine Suvremenog plesa (izvedbeni smjer) pri Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu. Stječe zvanje plesača edukacijskog smjera u Školi suvremenog plesa Ane Maletić. Dodatnu edukaciju ostvaruje na brojnim plesnim i pedagoškim radionicama u Zagrebu i Berlinu (Tanzfabrik, 2012.) te vodi plesne tečajeve, ritmiku i ples te radionice kreativnog plesa. Od 2014. Djeluje u neformalnom kolektivu Šavovi s kojima je ostvarila predstave „Šavovi“ i „Tamo gdje se susreću“. U akademskoj godini 2014./2015. Dobiva Rektorovu nagradu za izvedbu u projektu „Šavovi“. Iste godine dobiva i posebnu Dekanovu nagradu.
BARUTANA 016 / Muzej likovnih umjetnosti / 5. rujna / 19 sati / projekcija filmova
(IN)CONSTANCY OF SPACE – STRUGGLE FOR IDENTITY
uvodno predavanje: Ivan Paić
(In)constancy of space – Struggle for Identity skupna je multimedijalna izložba u galerijskom prostoru Arti et Amicita u Amsterdamu (26. kolovoza – 2. listopada), kojom se predstavljaju radovi eminentnih nizozemskih i hrvatskih umjetnika okupljenih oko teme (ne)postojanosti prostora stvorenih od strane čovjeka, ne samo na fizičkoj, već i društvenoj, simboličkoj, psihološkoj i ideološkoj razini.
Izložba predstavlja najveće skupno predstavljanje hrvatskih suvremenih umjetnika u Nizozemskoj do sada, a nastala je prema kustoskoj koncepciji Neve Lukić i Vanje Babića. Izložba predstavlja umjetnike: Anke Van den Berg, Robbie Cornelissen, Tanja Deman, Darko Fritz, Antonio Grgić, Igor Grubić, Zachary Formwalt, Željko Kipke, Zlatko Kopljar, Margareta Lekić, Ferenc Molnar, Zoltan Novak, Neli Ružić, Sara Rajaei, Sandro Setola, Rik Smits, Elian Somers, Marjan Teeuwen, Rob Voerman, Danijel Žeželj.
U doba globalizacije i mobilnog društva arhitektura je postala značajan katalizator za propitivanje identiteta suvremenog čovjeka, u ovome slučaju jukstapozicijom radova nizozemskih umjetnika onima hrvatskih umjetnika, koji interpretiraju identične i uvijek aktualne teme – posebice danas s porastom migracija uzorkovanih potragom za poslom i promjenom načina života, ali i ratom te siromaštvom.
Kroz različite poglede vizualnih umjetnika na arhitekturu, prostor i njegovu nepostojanost, izložba se bavi pitanjem procesa globalizacije koji potiskuju nacionalni i/ili individualne identitete, stvarajući pritom „svijet obilježen sličnostima“ (Adorno), te istražuje načine na koje konstante promjene u (urbanom) prostoru suvremenog društva utječu na ljudsko sjećanje. Jukstapozicijom različitih umjetnika iz dva povijesno različita sistema nastoji se povezati nacionalne i globalne aspekte ljudskog identiteta te postaviti inovativan pristup široko rasprostranjenom fenomenu tretiranja prostora arhitekture u vizualnoj umjetnosti.
Izložbu prati bogat popratni program u Amsterdamu, Zagrebu i Osijeku.
Popratni program u Osijeku:
Gabriel Lester, Urban Surface (2005), dokumentarni film, 10.18 min
Robbie Cornelissen, The Labyrinth Runner (2009), eksperimentalni video, 10.38 min
Zachary Formwalt, Unsupported Transit (2011), dokumentarni video, 14.25 min
Sara Rajaei, 1978 the 231st Day (2012), eksperimentalni video, 6.39 min
Nadija Mustapić , An Afternoon Without Gravity (2010), eksperimental film , 14.41 min
BARUTANA 016 / Muzej likovnih umjetnosti / 6. rujna / 19 sati / grafička i audio instalacija
Goran Lišnjić za Re:form: DADA CYBORG / DECONSTRUCTION OF THE AUTHORITARIAN SUBJECT
Grafička i audio instalacija posvećena 100-godišnjici dadaizma i Dadaističkoj matineji u Osijeku održanoj 1922. godine.
Goran Lišnjić (1964., Osijek) 1979. s dvojicom prijatelja osniva prvu punk grupu u Osijeku, Diskretni šarm buržoazije. Zbog prvokativnih koncerata, koji su bili kombinacija perfomansa i glazbe, korištenja unaprijed snimljenih vrpci na nastupima, dia-projekcija i činjenice da je svaki nastup bio najavljen posebno izrađenim plakatima na tragu dadaizma i nadrealizma, kritičari grupu opisuju kao avant-punk, post-punk. Uz brojne samostalne nastupe, grupa svira sa tada najvažnijim predstavnicima punka i novog vala (Prljavo Kazalište, Katarina II, Električni Orgazam, Boye, Profili Profili, itd.). Godine 1983. Diskretni šarm buržoazije izdaje prvu samizdat kazetu u Osijeku, nakon čega dvojica članova odlaze na služenje vojnog roka. Povratkom članova iz JNA, grupa je odsvirala još nekoliko koncerata i polovinom 1984. prestaje sa radom.
Lišnjić 1985. započinje rad na multimedijalnom projektu Metropolie Trans. Projekt osim glazbe uključuje rad na fanzinima, video artu, grafici, manifestima. Godine 1986. čak i Radio Osijek, tada bastion konzervatizma, pušta prve potpuno elektronske snimke Metropolie Transa. Godine 1988. u sklopu fanzina Sestra Wazelin izdaje sada već kultnu kazetnu kompilaciju The Cassette Played Poptones koja osim Metropolie Transa, sadrži snimke projekata NEP/Nova Evropa (Zagreb), Autopsia (Ruma/Prag) i Padot na Vizantija (Skopje). Metropolie Trans izlaže na nekoliko samostalnih i grupnih izložbi u Osijeku, Zagrebu, Novom Sadu i Rijeci. Godine 2010. i 2013. slovenski izdavač Monofonika objavljuje snimke Metropolie Transa na dvije LP ploče iz serije Ex Yu Electronica.
Godine 1990. Lišnjić počinje s radom na projektu Nowy LEF. Nowy LEF 1991. izdaje kazetu pod nazivom Financial Capital. Fear Of Silence. za osječku diskografsku kuću Plavi Pilot. Iste godine planirani perfomans i zvučna instalacija pod nazivom Sjekire, kojoti i beskonačne vrpce na manifestaciji Post Eurokaz u sklopu Osječkog ljeta mladih, otkazan je zbog početka rata u Osijeku. Godine 1992. Projekt Nowy LEF mijenja ime u Lebensformer i usprkos ratu uspijeva organizirati svoju prvu izložbu grafičkih radova pod nazivom Lebensformer 1992-2002. Godine 1994. radi svoju prvu veću izložbu u galeriji osječkog SKUC-a, koja uključuje istoimeni perfomans, nove manifeste, fanzine i audio/video radove. Nakon sat vremena od otvaranja izložbe, tijekom davanja intervjua za Slavonsku televiziju, publika ubrzano napušta izložbu zbog početka granatiranja grada. Iste godine Lebensformer izvodi akciju postavljajnja spomen ploče na kino Royal povodom 72 godišnjice dadaističke matineje održane u istom prostoru 20.08.1922., pod nazivom Attack on Fine Arts - First Detonation. Lebensformer izlaže na samostalnim i grupnim izložbama u Osijeku, Rijeci, Zagrebu i Düsseldorfu. Godine 1999. Lebensformer prestaje sa radom.
Godine 2000. Lišnjić započinje rad na multimedijalnom projektu Re:form (Re:form Media, United Media of Re:form). Re:form je kao projekt obilježen autorovim naglim padom interesa za suvremenu umjetnost i pojačanom dozom hedonizma. Cijela produkcija u sklopu projekta Re:form premješta se u cyber-prostor, na digitalnu mrežu i slične medije i najbolje se može opisati, nikada publiciranim manifestom pod nazivom Dilettanten, erhebt euch gegen die Kunst / Dilettantes, revolt against Art. U sklopu projekta postojala je glazbena emisija Sretne nove uši na Slavonskom radiju. Također su tu i tri glazbena projekta: Stereo Virus Kollektive, Dada Jazz i Sonic Spray. Re:form je u svojim različitim oblicima izlagao na 21. Slavonskom biennalu u Osijeku 2008., Taipei Biennialu 2008. i Anti Design Festivalu u Londonu 2010.
BARUTANA 016 / Muzej likovnih umjetnosti / 6. rujna / 19 sati / multimedijska izložba
Marko Jović (Xtematic): PROGRESIJA OŠTEĆENOG LUDILA
Progresija oštećenog ludila naziv je multimedijske izložbe kojom autor predstavlja svoje dosadašnje radove, nastale u proteklih sedam godina njegove aktivnosti (zvuk, video, fotografija, likovni radovi).
Marko Jović se u svojim radovima bavima temama kao što su moderno društvo, urbano istraživanje, utjecaj tehnologije, tamne strane ljudske prirode. Zvuk mu se uglavnom fokusira na uporabu buke i industrijskih zvukova, kao što se i u u fotografiji većinom bavi istraživanjem urbanih motiva i tema. Njegovi su likovni radovi nadahnuti dadaizmom.
Marko Jović (1994., Osijek) studira medijski dizajn na Sveučilištu Sjever u Koprivnici. Bavi se vizualnom umjetnošću i glazbom. U fokusu njegovog zanimanje je istraživanje zvuka, kojim se bavi u svom glavnom projektu pod nazivom Xtematic.
Prvi put se susreo s elektronskom glazbom u dobi od dvanaest godina, od kada se posvetio upoznavanju različitih glazbenih stilova i žanrova (hardcore, industrial, hardstyle, oldschool techno, dnb, breakcore). Sa šesnaest godina otkriva i počinje producirati glazbu u žanrovima harsh noise, experimental, dark ambient, hnw, glitch. Velik utjecaj je na njegovo stvaranje izvršio eksperimentalni glazbenik slobodne improvizacije i noisea, Diazepa.M. Sa sedamnaest godina kupuje svoj prvi synth Korg Monotron i dugu opremu za produkciju glazbe. Njegovo je prvo glazbeno izdanje bio harsh noise za Shit Noise Records, a odmah potom izdaje experimental noise ambient za Itsu Jitsu label zajedno s Adrienom Maillerom. Markovi su projekti i radovi hladni, mračni, žestoki i uznemirujući.
Pored Xtematic-a, radi na projektima: Asimonde (dark/experimental ambient), Marko Jovich (space ambient), Antisocial Block (Slowly changing HNW), SR90 (dark/industrial noise, zajedno s R_ea).
Na Jovićevu su produkciju uvelike utjecali umjetnici poput Government Alpha, Aube, The Relic, N-Vitral, Tymon, Access to Arasaka, Lustmord, Yellow Tears, Merzbow...
Početkom 2012. zajedno s japanskim legendarnim Government Alpha pokreće izdavanje svog prvog LP-a, koji je objavio Chiper Productions 2013.
Osnivač je etikete Xernex.
