MLU - Akvizicije 2011-2016 otkupi i donacije

Muzej likovnih umjetnosti
ima čast pozvati Vas na otvorenje izložbe

AKVIZICIJE
2011-2016
otkupi i donacije

u četvrtak, 30. lipnja, 2016. u 19 sati
Europska avenija 9, Osijek

Mato Andrić
Nepoznati autor
Antun Babić
Mario Benedetti
Milan Berbuč
Zdravko Brkić
Brane Crlenjak
Bela Csikos Sesia
Mario Čaušić
Vladimir Džanko
Ivan Faktor
Josip Franjo Mücke
August Friedrich Walzel
Vesna Gašparić
Rebecca Glavan Glušac
Stjepan Gračan
Karlo Gross
Josip Hribar
Anto Kajinić
Dina Karadžić
Lana Ključarić
Julije Knifer
Đurđica Kovačiček
Josef Kriehuber
Maja Krstić-Lukač
Ivan Kupinski
Branimir D. Kusik
Margareta Lekić
Stjepan Macanić
Damir Mataušić
Tihomir Matijević
Ines Matijević Cakić
Jelena Mavrić
Dragan Melkus
Kata Mijatović
Jerolim Miše
Alessandro Ossani
Medarda Pack
Luka Petrinjak
Franjo Pfalz
Judita Poljak
Rudolf Sablić
Dubravko Sertić
Stipe Sikirica
Neutvrđeni slikar
Željko Subić
Ivan Šeremet
Milan Tolić
Kornelije Tomljenović
Marko Vojnić Gin
Davor Vrankić
Martina Vrbljanin
Anabel Zanze

O izložbi
akvizicija (lat. acquisitio) tečevina, stečeno dobro, zarada; nabavljanje; zadobivanje, stjecanje

Izložba je tradicionalna postava umjetničke građe koja je ušla u Muzej tijekom proteklih pet godina. Ova izložba predstavlja 53 autora sa 126 djela koje je muzej pribavio u različitim oblicima: otkupom, darovnicom umjetnika, darovnicom obitelji ili nasljednika umjetničke ostavštine te sličnim.
Ovogodišnja izložba muzejskih akvizicija u proteklih pet godina na najbolji mogući način svjedoči kako taj, ali i mnogi drugi postupci, ponašanja i strategije otkupa imaju svoj smisao ne samo kao načelo struke jasno samo po sebi, već je to i muzejska praksa ove ustanove, koja se provodi u svim dimenzijama muzeološke struke. Dakle, prije svega vrijednost djela, njegov potencijal za muzejske namjene različitih oblika (stalni postav, posudba, izlaganje na kustoskim autorskim projektima), ali i vrijednost koja ustanovi daje posebno važan i vrijedan institucionalni status. Djela na izložbi dokaz su kako je stručna služba Muzeja pozorno i odmjereno birala djela za otkup, prednost davala velikoj vrijednosti, a ne prosječnosti neobičnog, te prije svega imala na umu kako je potencijal suvremenih umjetničkih praksi najveće vrelo u koje treba baciti mrežu kako bi se dohvatilo ono najvrednije, jer će nam jednog dana nove generacije suditi upravo po tome. U toj funkciji kao moguće najvjerodostojnijem rezultatu svoga rada, dakle da otkupnim rezultatom posvjedočimo vlastiti rad, a to znači svoju izložbenu, izdavačku i svaku drugu djelatnu strategiju tijekom prošlih nekoliko godina, ova je izložba zorni prikaz i dokaz. Veličina i kakvoća otkupljenih i doniranih djela, prije svega iz zone suvremenosti, impresivna je i dragocjena. Tome je na ruku išla strategija upravljanja ustanovom koja je bezuvjetno inzistirala na tim vrijednosnim načelima: izlagati i kupovati najbolje i najvrednije i time doći na glas koji se čuje. I čuo se! Nijedan autor nije odbio izlaganje, kupovali smo prema mogućnostima, ali ne i cjenkanjem. Jednostavno, autoritet ustanove, njezinih izložbi, ravnateljice i kustosa stvorio je uvjete za otkup i popunu fundusa najboljim u svijetu suvremene umjetnosti. Svi smo se zauzimali za načelo da je fundus jedinstvo vrijednosti, a ne skup prosječnosti, svi mi kustosi u funkciji smo izbora najboljeg. Čak smo, čini mi se, i proširili pojam kustosa stavkom kustos otkupa, dakle stručnim nazivom u korist otkupa kao djelatnosti, stručnog akcionizma i aktivizma, vizionarske naravi načela "kustos na djelu", s namjerom da se vidi tko se za koje djelo zauzeo kako bi ono ušlo u fundus.

Vlastimir Kusik, prof.
muzejski savjetnik
U predgovoru Uvod u Akvizicije
ili prema novom jedinstvu fundusa

Ove tri zbirke (suvremene umjetnosti), koliko god djeljive na svoja medijska, tehnička, materijalna i alatna svojstva, sadrže ipak djela bliskih estetsko-poetskih svojstava. Tako su i nastala, a kao takva su i otkupljena. Uvjet je njihova razumijevanja kritičko-teorijska utemeljenost i znanje kustosa. I opet spominjem naziv "kustos otkupa" kao stručnjaka i znalca koji će više nego netko drugi, možda i od kolega iz muzeja, uočiti nova svojstva djela. Više očiju ne vidi više, ali vidi bolje, tako da sastavnice ovih zbirki nisu izbor iz jedne glave već nekoliko pogleda. S pravom zbirka gubi svojstva jedinstva isključivosti i postaje jedinstvo srodnosti i bliskosti u različitostima.
Sadržaj zbirki impresivan je. Osobno nakon desetaka i desetaka godina moram reći kao su ove akvizicije veličanstvena bilanca jednog vremenskog segmenta u kome je Muzej dobio sve najbolje iz svoje suvremenosti, od zavičajnika sedamdesetih Branimira D. Kusika, preko Marija Čaušića, Tihomira Matijevića, Ines Matijević Cakić, Domagoja Sušca do Davora Vrankića, Ivana Faktora, Anabel Zanze i konačno slika Julija Knifera. To je dragocjenost jednog rada kome i sada vidimo veliku vrijednost a sigurno kako to neće previdjeti ni generacije koje dolaze.
Vlastimir Kusik, prof.
muzejski savjetnik
U tekstu Zbirke suvremenost Ili
opet o jedinstvu fundusa

Kako Boris Groys zaključuje, muzeji više ne bi trebali biti mjesta prikaza povijesnog i neponovljivog, već mjesta različitih strategija pogleda. Pogleda koji upiru i oblikuju naše shvaćanje, znanje, razumijevanje ne samo prošlosti već i sadašnjosti i budućnosti. Kroz naše akvizicije prikazujemo bar djelić kompleksnosti stvaranja fundusa, baštine, ali i projiciramo strategije budućnosti. Uključivanjem onoga što nismo dosad imali, onoga što smo u prošlosti propustili, motrenjem onoga nadolazećega. To su neke od bitnih sastavnica u stvaranju suvremenog umjetničkog muzeja, koji nije nužno muzej (samo) suvremene umjetnosti. Jer sva je umjetnost suvremena, naš je suvremeni pogled takvom čini. I to je nit vodilja u promišljanju muzejskih postava i pozitivne „muzealizacije“ umjetnosti.

Valentina Radoš, u tekstu
Slavonski biennale kao strategija uključivanja