Muzej likovnih umjetnosti
poziva Vas na otvorenje samostalne izložbe
IVAN ŠEREMET
Skice za melankoliju
video, slike, skulpture, objekti
u četvrtak 7.svibnja, 2015. u 19 sati
Europska avenija 9, Osijek
O izložbi
Nakon prošlogodišnje retrospektivne izložbe u Muzeju suvremene umjetnosti u Zagrebu te neki dan otvorene samostalne izložbe u Institutu za suvremene umjetnosti u Zagrebu i u naš Muzej stiže izložba ovog važnog umjetnika suvremene hrvatske umjetnosti. Osječka izložba pod nazivom SKICE ZA MELANKOLIJA poseban je izložbeni projekt sa video radovima, skulpturama, slikama i objektima. Uz izložbu tiskan je katalog sa DVD radom od 200. komada numeriran i sa potpisom umjetnika.
O umjetniku
Rođen je 10.8.1952. u Erdeviku.
1997. nagrada, Slavonski biennale, Vinkovci
2000. grafička mapa s pjesnikom Goranom Remom, urednik Branko Maleš i Marijan Špoljar, izdavač Tiskara Horetzky, Zagreb
2004. grafička mapa u projektu 15 autora, izdavač Tiskara Horetzky, Zagreb
2006. izbornik 20. slavonskog biennalea, Osijek
2008. autorski multimedijalni projekt Skice za melankoliju (s 10 autora)
Svojim radovima zastupljen je u galerijama u Rijeci, Zagrebu, Dubrovniku, Osijeku, Zagrebu, Slavonskom Brodu i Muzeju Slavonije u Osijeku.
O djelu
Pročitati knjigu monografiju
MIŠKO ŠUVAKOVIĆ: IVAN ŠEREMET, Veselje i melankolija: kontinentalna umjetnost između pakla i raja,
„Susret ili Dobro jutro, gospodine Šeremet!“
„ La recontre ou Bonjour, Monsieur Courbet!“
Hrvatska postmoderna-postmoderna i Ivan Šeremet
Naklada Ivan Šeremet,Slavonski Brod,2013
Grunt, izložbovni je grunt ta bijela boja iznova nanesena na zidove donjih MLU-ovih soba, a da se to ne dade niti primijetiti – ni odsuče, ni ikakva nova podloga, jer u Šeremetovim je radovima implozivno i činjenično hiperaktivna jedna Kniferova rečenica. To se događa, it is happening again, ta implozija, zbog lucidnog voditeljskog naglaska osječkoga postavljatelja tih izabranih djela nazvanih Bez kompromisa, kada Pismo, tijekom travnja 2015., verbalizira s prvoga desnog polu-zida srednje sobe: Ja sam izabrao meandar, no to nije stvar izbora, nego jednostavno određenog procesa (katalog: Julije Knifer, Bez kompromisa, Radmila Iva Janković, MSU, Zagreb 2014., str.140.).
Da bi se aktivirao odnos verbalnoga i onoga nečeg prvoga – radikalno vizualnoga, potreban je složeni postavljateljev rad, a kod Šeremeta se ta svijest rada pojavljuje gotovo redovito u jakom unutrašnjem procesualizmu svake stvari, svakoga rada. Jer, svaka Šeremetova stvar jednostavno (sentencom, grafitom, usklikom, smijehom, kolokvijalemom), ali angažirano, postsoc-artovski verbalizira, bilo samo u naslovu ili na drugoj strani i glasom te na trećoj strani plohe – u uzbudljivom propedeutičkom protekstiranju Kamova, i izlaže – nas! Izlaže, naoko i vrlo posve vizualno, neki reprezentativ sebe, umjetnika Šeremeta, no ovaj dupli trostruki – to je ipak procesualno izlaganje nas, kada smo samo vizualni znak. Kada smo si znak Postavljen po izložbenim sobama naše svakodnevne vlastite massmedijske post/pismenosti... Stoga, slobodno izmislite Smisao ove naše izložbe, ako želite.
Goran Rem, iz predgovora omota DVD uratka
U tome prostoru osjećaj monotone ravnice i melankoličnog bivanja kao prirodnog prostora svoga života i djela Ivan će Šeremet prepoznati prostor vlastitog mogućeg, ili jedino mogućeg življenja i umjetničkog djelovanja. Zakopan u zemlji, a sa zemljom se nije za šaliti kako će mi kazati umjetnik stavljajući tu zemlju u najlonske vreće kao izložbeni eksponat, pušući u balon svojih melankoličnih iluzija, nastati će djelo neupitne umjetničke osobnosti što i suglasju sa cipelom, biciklom, skulpturom i slikama te nadasve video radovima iscrtava fizionomiju umjetnikova portreta ili preciznije autoportreta. Naime, jedan od prvih radova ovog umjetnika biti će upravo foto zapis performancea u kome će Šeremet na golim prsima ispisati Ja, ja kao prvo lice jednine. I doista, Šeremetovo djelo nema množine sa bilo kime drugim izvan sebe, ono je samo i usamljeno u vlastitom svijetu djeljivim dakako samo sa rijetkim sebi bliskim usamljenosti. Nakon, i u prostoru svog izložbenog prethodnika, drago mi je da me je Goran stavio u krilo Kniferove izložbe kazati će mi Šeremet, jer o tome se prethodniku radi, ovaj će umjetnik prepoznati željeni mentalni prostor svojim djelima. Mnogo je poveznica Šeremeta i Knifera, pa i ona kako njihovim djelima sadržaj izabranog oblika diktira emotivno stanje u kome se umjetnik nalazi. Blagoslovlju tih emocija preplavljeni smo i mi koji imamo čast služiti ljepoti tog djela. Onoj unutrašnjoj, ponekad i nevidljivoj, ali, zar je za vjerovati svemu što vidimo? I zato opet po Šeremetovom monografu, zaželimo „Susret ili Dobro jutro, gospodine Šeremet“ aka „ La recontre ou Bonjour, Monsieur Courbet“!
Vlastimir Kusik, iz predgovora omota DVD uratka
