Pozivamo Vas na predavanje «Logor Valpovo 1945./1946.» dr. sc. Vladimira Geigera, znanstveni savjetnik, Hrvatski institut za povijest, Zagreb
u četvrtak, 20. ožujka 2014. u 18 sati
Europska avenija 9
Ulaz slobodan
Dr. sc. Vladimir Geiger
znanstveni savjetnik
Hrvatski institut za povijest, Zagreb
Rođen je u Đakovu 1962. Na Odsjeku za povijest Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu diplomirao je povijest s temom “Njemačka narodna skupina u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj (1941. - 1945.)” i doktorirao 1996. s tezom “Njemačka etnička zajednica u Đakovu i Đakovštini od početka 19. do sredine 20. stoljeća”. Od 1993. radi u Hrvatskom institutu za povijest [tada Institut za suvremenu povijest] u Zagrebu. Istražuje povijest i sudbinu hrvatskih Nijemaca, te partizansku i komunističku represiju i zločine u Hrvatskoj potkraj Drugoga svjetskog rata i u neposrednom poraću. Kao slijed tih bavljenja objavio je u domaćim i stranim časopisima niz znanstvenih, stručnih i publicističkih radova, zbirki dokumenata i monografija, te sudjelovao s izlaganjima na mnogobrojnim domaćim i međunarodnim znanstvenim i stručnim skupovima. Član je uredništva “Časopisa za suvremenu povijest” (Hrvatski institut za povijest, Zagreb) i “Tokova istorije” (Institut za noviju istoriju Srbije, Beograd).
Predavanje se održava u sklopu izložbe Oto Švajcer – riječi i slike.
„U godinama koje slijede Europom hara svjetski rat. Švajcer doduše kao djelatnik Saponije i zbog slabog zdravlja rata zapravo nije ni vidio – sve do primirja, kada je kao pripadnik njemačke manjine u Osijeku zajedno s kćerkom i suprugom interniran u radni logor u Valpovu, gdje je ostao sve do proljeća 1946. godine. Ovo osjetljivo razdoblje, o kojem Švajcer nikada nije javno govorio, zapravo je i razdoblje kada njegova stvarna životna strast i poslanje dobivaju jasne obrise. Naime, u nedaćama logorskog preživljavanja umjetnost za Švajcera postaje i ostaje pravi ventil za emocionalno izražavanje, ali i spas. Crteži iz logoraških dana koji su sada pred nama imaju snagu neobične ekspresije u predstavljanju ljudskog dostojanstva kada je i gola egzistencija ugrožena. U naizgled svakodnevnim i jednostavnim motivima obitelji i logoraša Švajcer nam preciznim pogledom i u nekoliko poteza uspijeva prenijeti gorko iskustvo stradanja – lice pokriveno rukom, pogrbljena leđa, pogled spušten u boli, osušeno stablo na Uskrs poput križa… „
Valentina Radoš
Iz predgovora kataloga
Predavanje je realizirano u suradnji sa Njemačkom zajednicom - Zemaljska udruga Podunavskih Švaba u Hrvatskoj, Osijek u okviru izložbe Oto Švajcer – Riječi i slike
