«Igor Rončević Slike 2010-2011»

Pozivamo Vas na otvorenje izložbe «Igor Rončević Slike 2010-2011» u četvrtak, 8.rujna 2011. u 19 sati Europska avenija 9, 31000 Osijek

O izložbi

Akademski slikar Igor Rončević važno je ime hrvatskog suvremenog slikarstva. Samostalna izložba Slike 2010-2011 postavlja se u osječkoj galeriji nakon Zagreba, Splita i Dubrovnika. Time želimo potcrtati nastojanje da u našu galeriju kao najznačajniniju muzejsko galerijsku ustanovu regionalne metropole dolazi sve najbolje sa hrvatske slikarske i galerijske scene. četrdeset slika u tehnici ulje na platnu Igora Rončevića upravo je takva izložba sa tom umjetničkom vrijednošću.

O slikaru

Igor Rončević rođen je 1951. u Zadru. U rodnom gradu završava Gimnaziju.

Godine 1971. upisuje slikarstvo na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu gdje diplomira 1976. u klasi prof. šime Perića. Od 1979. do 1981. suradnik je Majstorske radionice prof. Ljube Ivančića i prof. Nikole Reisera u Zagrebu. Godine 1981/ 82. na Académie des Beaux-Arts u Parizu koristi stipendiju francuske vlade.  U više navrata odlazi na studijska putovanja, posjećuje Italiju, Njemačku i SAD. Po završenu školovanju postaje član Zajednice umjetnika Hrvatske. Pedagoškom djelatnošću bavi se od 1996.

Redovni je profesor na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu, na slikarskom odsjeku i Poslijediplomskom doktorskom studiju likovne umjetnosti. Samostalno izlaže od 1976. g. Izlagao je na pedesetak samostalnih i stotinjak skupnih izložbi.

Godine 2003. u Biblioteci Quorum objavljuje zbirku poezije. 

Godine 2006. tiskana je monografija Igor Rončević – slike 1976.-2008., izdanje META, Zagreb.

Igor Rončević živi i radi u Zagrebu

Kontakt

e-mail: Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.
web: www.igor-roncevic.com

O slikarstvu

Početkom osamdesetih godina prošlog stoljeća Rončević je jedan od međunarodno priznatih predstavnika nove slike. Talijanski kritičar Achile Bonito Oliva, teoretičar transavangarde, postmodernog slikarskog pokreta, uključio ga je tada u svoju knjigu 'Trans-Avantgarde International'.

Unatoč sklonosti eksperimentiranju za vrijeme svog školovanja a i kasnije, Rončević, za razliku od brojnih kolega vršnjaka koji su prihvatili druga suvremena sredstva izražavanja, ostaje vjeran tradicionalnom slikarstvu. No unutar tog medijski determiniranog prostora Rončević se pokazao iznimno inventivnim. Uspio je, njegujući osobnu ekspresiju, objediniti mnoga evropska i prekooceanska iskustva, prakticirati refleksiju medija u brojnim formalno i tematski raznolikim ciklusima.

Najnoviji, ovom prilikom izložen ciklus slika, nastao tijekom prošle i ove godine izveden je tehnički homogeno, akrilnom bojom na platnu, ali prema temperamentu koji očitavamo, u gesti, intenzitetu i vibrantnosti boje, anarhičnosti kompozicije... čini se da  je na djelu crescendo, ako ne i klimaks izražajnog intenziteta unutar Rončevićeva opusa.

Riječ je o bogatom i izdašnom kolorizmu, raskošnoj (gotovo raskalašenoj) slobodi poteza, nemarnoj organici položenih mrlja, kratkih i dužih poteza, vijugavih linija koje meandriraju površinom platna. Nadalje, na osušene pastozno nanesene partije Igor u duhu svojih spomenutih nekonvencionalnih uzanci intervenira akvarelno-lazurnim premazima maniristički potencirajući već postojeću vibrantnost i polikromiju. No tu je i stabilizirajući element monokromnih konzistentnih 'krpica' boje nanesenih špahtlom na koje autor kistom iscrtava paralelne nizove tankih bijelih linija. Ta discipliniranija mada još uvijek organična komponenta, ravnomjerno se, poput kolažnog detalja, raspoređuje po formatu, istodobno obogaćujući slojevitost slike i funkcionirajući kao stabilizator koji pripitomljava njezinu anarhičnu podlogu.

Također, ono ostaje u domeni autonomije medija, odolijevajući, unatoč brojnim sugestivnim aluzijama, trivijalnoj ilustrativnosti i dnevnoj upotrebljivosti. Dopuštajući si luksuz avanture i rizika, Rončević katkada balansira na rubu polikromne ružnoće, poigrava se sa stabilitetom strukture slike... No redovito uspijeva zadržati otmjenu suverenost slojevitog artefakta otpornog  na mogućnost jednodimenzionalnog tumačenja.

(Antun Maračić, iz predgovora Nove slike Igora Rončevića)