Otvorenje: 27.10.2010. srijeda, 19.00 sati
Vrijeme: 27.10.-14.11.2010.
Mj: Zagreb, Galerija Mirko Virius, Tkalčićeva 14
Organizator: Muzej grada Koprivnice (www.muzej-koprivnica.hr), Društvo naivnih likovnih umjetnika Hrvatske (www.hd-naiva.hr)
MIJO KOVAčIć (Gornja šuma, 05.08.1935.) jedan je od onih hrvatskih slikara koji su svojim stilom i načinom obilježili umjetnost 20. stoljeća. Lokalni ekspresivni kolorit, tipična galerija likova, duboki, kontemplativni i beskonačni krajolici Podravine naslikani su lakoćom zaljubljenika u zavičaj, a specifična imaginacija svakidašnjice seoskog dvorišta preobrazila se u žanr prizore u kojoj vrijedni ljudi neprekidno rade ili se užurbano vraćaju s posla, beru jabuke, gljive, klepaju kose, love ribu ili vode duge razgovore kraj bunara ili otvorenog ognja pod zvjezdanim nebom. Uvijek prisutna drama egzistencije i teškog seljačkog života u suprotnosti je sa nadnaravnim smirajem, tišinom i sporim ritmovima koje diktira priroda sama u drami preživljavanja.
U Galeriji Mirko Virius u Zagrebu od 27.10.-14.11.2010. u povodu 75. obljetnice života Mije Kovačića biti će izloženo 18 novih slika majstora hrvatske naivne umjetnosti, predstavnika druge generacije Hlebinske škole i prve poslijeratne generacije hrvatskih naivnih slikara, koji je ostavio duboko zaorani trag u hrvatskom slikarstvu druge polovice 20. stoljeća. U svojoj 75. godini života Mijo Kovačić još uvijek stvara svoja kapitalna djela, a zagrebačkoj likovnoj publici će se nakon dugo vremena predstavit slikama na staklu naslikanima od 2005. do 2010. godine u odabiru povjesničarke umjetnosti Draženke Jalšić Ernečić.
Izložbom Mije Kovačića u zagrebačkoj Galeriji Mirko Virius Hrvatskog društva naivnih likovnih umjetnika započinje svečani program obilježavanja Dana Grada Koprivnice.
KOVAčIć, Mijo (Gornja šuma kraj Molvi, 05.08.1935.)
Naivni slikar. Druga generacija Hlebinske škole. Prva poslijeratna generacija naivnih slikara.
Rođen 05.08.1935. u Gornjoj šumi kraj Molvi, Podravina, kao najmlađe od petoro djece u obitelji Andrije Kovačića i Ane Kovačić rođ. Halaček, porijekolom iz Gornje šume. Po zanimanju zemljoradnik i vinogradar. Samostalni likovni umjetnik od 1970. godine. U mirovini od 1992. godine. Završio četiri razreda osnovne škole u Molvama i Gornjoj šumi 1946. godine. Pohađao akademiju seoskog dvorišta. Prve crteže Mije Kovačića zapazio je seoski učitelj Mirko Lauš u Molvama. Slika akvarele od 1953. godine, u dobi od 18 godina. Prvi put izlaže 1954. godine u Koprivnici (Kotarski odbor SSRN, Pošta u Koprivnici, ''Osma izložba seljaka slikara''). Od 1955. do 1957. nalazi se na odsluženju vojnog roka. Oko 1960. nastaju prvi zreli radovi, a 1962. Mijo Kovačić pronalazi vlastiti stilski izraz i sazrijeva u upotrebi boje. Prvu samostalnu izložbu imao je 1961. godine u Zagrebu (Gradska galerija primitivne umjetnosti). U Galeriji Hlebine izlaže 1968., 1969., 1970., 1972., 1973., 1975., 1977., 1978., 1981., 1987., 1988., 1995., 2000., 2004., 2005., 2006., 2007. i 2008., samostalno 1975. godine.
Dobitnik je više značajnih domaćih i svjetskih nagrada i priznanja. Dobitnik je Velike zlatne medalje rimske Akademije za knjiženost, znanost i kulturu ''I 500'' 1970. godine, srebrne plakete Pape Paulusa VI. P.M. Anno VII. 1971. godine, te srebrne plakete Pape Paulusa VI. P.M. Anno XI. 1973. godine. Dobio je nagradu ''3. svibanj'' Skupštine Općine đurđevac 03.05.1979. godine. Odlukom predsjednika Republike Hrvatske dr. Franje Tuđmana odlikovan je Redom Danice hrvatske s likom Marka Marulića 27.05.1997. godine. Dobitnik je Povelje Općina Molve za izuzetna ostvarenja na području likovne umjetnosti 10.08.1997. godine. Dobio je srebrnu plaketu Komune Borgo Val di Taro 20.08.1999. godine, te zlatnu plaketu Provincije Parma i Grada Bedonia na Međunarodnom festivalu mladih Bedonia 23.09.2000. godine. Dobitnik je plakete Vojnog ordinarijata u Republici Hrvatskoj 2005. godine i medalje SzOP Koprivnica za doprinos izgradnji i razvitku civilno-vojnih odnosa 01.03.2007. godine. Primio je Povelju o počasnom članstvu Ogranka Matice hrvatske u Koprivnici u znak zahvalnosti za kulturno i prosvjetno djelovanje u Ogranku i za svekolik prinos promicanju hrvatskog narodnog i kulturnog identiteta 24.04.2010. godine.
član Hrvatskog društva naivnih likovnih umjetnika u Zagrebu od 1961. godine. član Zajednice samostalnih umjetnika Hrvatske od 1970. do 1992. godine. Počasni član Molvarskog likovnog kruga od 1974. godine. ivi i radi u Gornjoj šumi, selu s desetak razbacanih kuća. Slikarski atelje i izložbeni galerijski prostor Mije Kovačića otvoren su za javnost.
Nove slike starog majstora naive
U slikarstvu Mije Kovačića nema poze ni pretvaranja. Stvarnost je puna emocija, predstavljena onakva kakva je, opora i gruba, i upravo je zbog svoje iskrenosti tako tajanstvena i bajkovita. U krajolicima Podravine Mijo Kovačić nalazi i prikazuje nevine i memljive prostore između Drave i Bilogore. Vrijeme protječe sporo, taloži se u slojevima poput večernjih magli. Nema tu stavova, avangardnih misli, socijalno osviještenih poruka koje grme o nepravdi i pravici. Tek zabilješke slikara koji je duboko uronjen u prostore svojih slika, živi ih i pomirljivo komentira i prepričava teške trenutke i breme proživljenih života na prostorima zavičaja. Svaku svoju kompoziciju Mijo Kovačić je propješačio mnogo puta, prošao kolima napunjenim vozom mirisnog sjena, u sporom ritmu životinja koje vuku teret. Svaki hrast, svaka mrtvica i bajer, svaka susjedova njiva, toranj Molvarske crkve u daljini, duge sjene Repaške šume i magle na Dravi viđene su očima Mije Kovačića, osjetio je njihove ljepljive mirise, ispremiješane zvukove u trajanju i sporom mijenjanju. Na svom putu Kovačić je susretao suseljane, zavirivao im u seoska dvorišta i uspoređivao ih sa svojim vlastitim. Zapažao je i bilježio tipične slike iz života podravskog čovjeka, dodao malo čarolije uvjetovane ljubavlju. Iskreno promatranje svijeta koji ga okružuje stvorilo je ''akademiju seoskog dvorišta'' koju su pohodili svi veliki majstori hrvatske naive.
Promatranje, ono iskreno gledanje sa svrhom, zapažanje i beskrajna privrženost svakom i najmanjem, naoko beznačajnom detalju Miju Kovačića je u drugoj polovici 20. stoljeća vinulo u visine, što je ostvarenje skrivenih snova svakog umjetnika. Svjetska slava i priznanje struke, osvajanje publike i ljubitelja stila i načina velikog majstora, već su više od pola stoljeća potvrda kako iskrenost i etičnost osvaja bez zadrške, otvara vrata i put je trajnim vrijednostima. U slučaju Mije Kovačića trajna vrijednost hrvatskog naroda su njegove slike i iskreni, neiskrivljeni odrazi poštenja i onoga što suvremena teorija umjetnosti naziva bioetikom. Upravo bioetičnost u slikarstvu Mije Kovačića, u njegovoj naivnoj (toploj, iskrenoj) priči o zavičaju i malom svijetu koji ga okružuje, mikro-prostorima između Gornje šume, Molvi, Virja, Hlebina, đurđevca i Koprivnice, gorica iznad Miholjanca, bereka uz Dravu, uvrstile su Miju Kovačića u sam vrh hrvatskog slikarstva krajolika i figuracije, temeljenog na ''zemljaškim'' tragovima, ali i osobnim duboko proživljenim životnim iskustvima.
Ono što izdvaja Miju Kovačića njegova je posebna vizija koja iz vidljivog svijeta izdvaja doživljene stvarnosti i viđenja u slojevima vremena, što običnim prizorima iz svakodnevnog života seljaka Podravine pridaje fantastičnost, mističnost i opasnost života na Granici, tajnovitost i oporost, poetiku nestvarnog, bajkovitog i mitskog u kojima je uvijek doziran osjećaj za čovjeka i život kraj rijeke, začudnost mrtvila i pustih dugih zima koje služe za razmišljanje, grubu stvarnost poplavljenih oranica i velikih naoko pustih šuma koje iskonsku prirodu veličaju snagom ditiramba. Nema zamora, samo smiraj i tišina, opuštanje, povremena letargija i depresija izazvana maglama i beznađem, no uvijek prisutno uzbuđenje, kolektivni zanos koji scene u kojima sudjeluju ljudi transponira u bajkoviti svijet snova na granici mogućih događanja.
Lokalni kolorit izvučen i naglašen kompozicijom posebnost je koja Miju Kovačića izdvaja među majstore hrvatske naive, ali i majstore suvremene hrvatske umjetnosti 20. stoljeća. Lakoća rukopisa kojim boju nanosi na površinu stakla, prepoznatljivost i čitljivost načina i brzine kojom slika, ono su što njegov slikarski rukopis čini tako ekspresivnim. Upravo ekspresivnost rukopisa, ali i pripadnost figurativnom slikarstvu naglašene sklonosti grotesknom i krležijanskom suosjećavanju s pravicom i teškim bremenom života, teme su koje životne priče na slikama Mije Kovačića u trenutku prebace u mistične i fantazmagorijske scene i legende o Podravini. U slikarstvu Mije Kovačića nema tipične i banalne ''podravske istine''. On logikom mudrog seljaka iz Podravine razmišlja na način koji je krajnje osoban, majstorski, koji se mijenja u skladu s njegovim osobnim životnim preokupacijama, brigama i veseljima. Kovačić izražava bit(no) u sintezi filozofske misli majstora seljačkog humanizma i renesanse koji logiku seljaka i mentalitet Podravine podređuje univerzalnim vrijednostima.
U 75. godini života i nakon šest desetljeća slikarstva Mijo Kovačić još uvijek slika svoje kapitalne slike. Zanimljivo je kako je Kovačićev sveukupni slikarski opus moguće simbolički sagledati u sedam faza: prva faza 1953.-1960., druga faza 1960.-1964., traće faza 1964.-1970., četvrta faza 1970.-1980., peta faza 1981.-1991., šesta faza 1992.-1999. i sedma faza 2000.-2010. godine. Slike nastale u posljednjih pet godina pripadaju sedmoj fazi i izraz su majstorstva hrvatske naivne umjetnosti 21. stoljeća. Svakom novom fazom Mijo Kovačić prelazi na novu razinu, poruke se mu uvijek univerzalne, ali kao svaki suvremeni slikar Kovačić brzo i smišljeno reagira a poticaje, odgovarajući porukama koje su odrazi vlastite filozofije života, ali isto tako, odgovaraju na poticaje suvremenog likovnog trenutka. Kompozicijska i koloristička zrelost Mije Kovačića ostvaruju likovnu razinu koja pojam ''naivnog'' ostavlja isključivo na razini spontanosti pristupa i krajnjoj iskrenosti koja može iznenaditi, uvrijediti, naljutiti, oduševiti i osvojiti. U svakom slučaju, Kovačić ne prihvaća ravnodušnost. Upravo djetinjasta iskrenost Mije Kovačića u suglasju s imaginacijom i spoznajom svijeta je posebna, slijedi umjetnikovu potrebu za spoznajom iskonske čistoće, prirodne ljepote, čuda i misterije, radosti i nedaće života koje na leđima nosi svaki pojedinac. Realno i irealno Kovačić spaja u jedinstvene prikaze Podravine koji se smjenjuju u ritmovima disanja, ponekad pravilnim, ponekad nepravilnim. Priče i legende, snovi i vizije tek su poticaji stvarnosti koje Mijo Kovačić odvodi na putovanje u svijet s druge strane površine stakla na kojem slika svoje kompozicije.
Koprivnica, 20.10.2010.
Draženka Jalšić Ernečić, viša kustosica
