U Muzeju grada Pakraca 24.lipnja 2009.godine u 20,00 sati otvorit ćemo izložbu slika akademskog slikara Frane Radaka.
Frane Radak rođen je 1935. godine u Gorišu pored šibenika. školu primjenjenih umjetnosti završio je u Zagrebu 1957. godine. Na zagrebačkoj ALU diplomirao je slikarstvo 1963. godine u klasi prof. Otona Postružnika. Na završnoj godišnjoj izložbi studenata diplomanata nagrađen je nagradom Akademije likovnih umjetnosti za slikarstvo.
Nakon završenog studija započinje vlastita likovna istraživanja. Na IX. zagrebačkom salonu 1974. godine Radak se predstavlja kao slikar jasne kompozicijske i kolorističke strukture slike, koja će biti dograđivana prema iznijansiranoj redukciji motiva. Zapažen je njegov pedagoški rad na nekoliko osnovnih škola u Zagrebu. Bio je suradnik kao slikar i pedagog na Filozofskom fakultetu kao mentor budućim likovnim pedagozima, te održao brojna predavanja iz teorije i prakse likovne kulture. Dobitnik je brojnih nagrada i priznanja za svoj 35-godišnji pedagoški rad.
PREDGOVOR
Slikar Frane Radak dugi je niz godina poznato i priznato ime hrvatskog slikarstva, ali i likovne pedagogije. Stoga nam je izuzetna čast po prvi put ugostiti ga u Muzeju grada Pakraca.
Radakovi radovi koje predstavljamo pakračkoj publici izbor su iz njegova stvaralaštva posljednjih godina, obilježenog temama mrtvih priroda, cvijeća, pejzaža, te aktova .
Teme, naoko obične i nebitne, sredstvo su pomoću kojih Radak rješava slikarske probleme kojima se slikar-stvaratelj uvijek iznova vraća.
Kako na najbolji mogući način, kroz dostupna likovna sredstva, izgraditi novi, drugačiji svijet unutar granica okvira zadane dvodimenzionalne plohe, te pri tome pronaći svoj jezik i izraz, a opet ostati iskren i vjeran sebi i svom slikarskom biću.
Radakovi novi svjetovi čvrsto su strukturirani, suvereno i sigurno građeni plohama boje, određeni detalji naznačeni su crtežom, a pojedine granice akcentuirane čvrstom linijom. Slikarstvo mu je izražajno snažno, reduktivno, te nipošto ne pokušava opisati stvarni predložak na kojeg se redovito oslanja.
Boju koristi kao snažni gradivni element, nanoseći je hrabrim potezima gradi strukture, a bogatstvo i raznolikost kolorita kreće se u širokom rasponu od hladnih i zasićenih, pa sve do onih mediteranski zaigranih, dinamičnih i jarkih boja. Pri tome valja napomenuti kako su sve one u savršenom suglasju, te stvaraju posebnu atmosferu slike koja s obzirom na različitost kromatskih rješenja pobuđuje i različite emocije kod gledatelja.
Iako neumorno stvara Radak uspijeva zadržati snagu i svježinu izraza.
Nesputana sposobnost kreacije može se pratiti na motivima koji se često ponavljaju, a unatoč tome snažan slikarski izraz uvijek nam donosi nešto novo.
Posebna zanimljivost Radakovog slikarstva su aktovi, u povijesti umjetnosti stotinama godina česta, omiljena i kontroverzna tema. Danas je akt pomalo zanemaren i rijetko prisutan osim u onom studijskom dijelu učenja slikarstva.
Zanimljivo je gledati kako Radak ovaj gotovo klasičan motiv obrađuje na suvremen način. Njegovi aktovi su tijela neprepoznatljivih lica lišena bilo kakve lascivnosti. Nizom ploha boje različitih struktura gradi tijela na granici skulpturalnosti, te stvara razigrane sadržaje forme unutar zadanih okvira.
Osim privida trodimenzionalnosti ovaj slikar često motiv svodi na plošni svijet dvodimenzionalnog, te stremi apstrakciji odnosno konačnoj neprepoznatljivosti motiva, od koje ga dijeli još samo naziv slike.
Ovo slikarstvo je razigrano, a opet vrlo jasno strukturirano i staloženo i to upravo zbog razigrane forme jakih, izražajnih boja, koja ne prelazi granice vanjskih zadanih okvira koje slikar postavlja. Pri tome je kompozicija uvijek savršeno uravnotežena.
Radakovo slikarstvo utemeljeno je na dugogodišnjem radu, obrazovanju, znanju i pamćenju, te je čvrsto ukorijenjeno na zasade avangardnih pokreta sa početka 20. stoljeća. Ipak, sva ova iskustva nanovo su preoblikovana u novi slikarski jezik te progovaraju kroz posebnu slikarsku osobnost.
U umjetnosti općenito, pa tako i u slikarstvu, odavno je već sve dozvoljeno, sve granice su probijene i sve brane srušene.Ono što je preostalo jest neograničena umjetnička sloboda.
Upravo zbog ove slobode, ali i odgovornosti prema sebi i gledatelju imamo mogućnost uživati u Radakovoj razigranosti stvaranja koja one "male" teme uspijeva učiniti nadasve neobičnima i posebnima.
Jelena Hihlik, dipl.pov.umj.
